louanne

IGRAO SE UVOJCIMA KOSE NJENE

I PRATIO POKRETE NJEZINE SJENE.

TUŽNO JE JECAO U NOĆI

JER JE ZNAO DA MU ONA VIŠE NEĆE DOĆI.

VOLIO JE MIRIS NJEZINOG TIJELA

I TRENUTAK KAD MU SE PODALA KAO ŽENA.

SANJAO JE NOĆU NJEZIN LIK

I IZ SNA GA JE BUDIO BOLAN KRIK.

ŽELIO JE ISKRENO DA MU SE VRATI

HTIO JOJ JE SVU SVOJU LJUBAV DATI.

ALI ONA NIJE SMJELA VOLJETI GA TAKO

KAO ŠTO JE ON VOLIO NJU,ISKRENO I JAKO....

   ...........................................................

KAO MORE

KAO KIŠA

KAO KAP

.....KAO VELIKI HLADNI SLAP...

KAO ZEMLJA

KAO VODA

KAO ZRAK

......KAO CRNI MRAK.....

KAO PJESMA

KAO PATNJA

KAO TUGA KAO BOL

......KAO SUZA ŠTO JE POČELA DA TEČE

KADA SI OTIŠAO ONU VEČER.......................

    .......................................

SVE ŠTO U ČOVJEKU VIDIM

RJEČIMA SE NEMOŽE REĆI

A KAD VRIJEME STANE

I SUZE PRESTANU TEĆI.

SVE ŠTO U OČIMA SJAJI

OPISATI SE NEDA

SVE ŠTO SRCE ŽELI

TO PONOS NE TREBA.

SVE ŠTO ČOVJEK ŽELI

I SRCE OSJETI

NEĆE PRESTAT BOLJETI

JER ON TO NEĆE HTJETI.

SVE ŠTO U ČOVJEKU VIDIM

VIŠE JE OD RIJEČI

VIŠE JE OD ONOGA

ŠTO SE NJIMA MOŽE REĆI......................

E sad......nekako sam se pomirila s tim da nikada neću pronaći srodnu dušu.....il da sam je već pronašla,al mi nije jasno kako prepoznati jeli on onaj pravi?????Ja zapravo toliko očajnički želim pronaći onog pravog al očito mi je suđeno da uvijek naletim na neku budalu koju ja moram i financirati,i vozikati,dati njemu za gorivo i po mogućnosti,dat mu đeparac.....govorim o svom bivšem dečku.....koji me uništio.......i prije njega par budala sličnih njemu,i sad upoznam super tipa,stvarno ok,pažljiv,brižan,divan,krasan.....čista suprotnost svih ovih prijašnjih.Rekli bi,pa sper,što sad hoćeš,eto ti to čemu si težila.....ali.....tu nastaje problem.....sad sam ja stalno u nekom grču i čekam kad ću nešto usrati,pa sam sva u nekom grču.Inače nisam pesimist,ali neznam što mi je kad nekog upoznam samo čekam kad će netko od nas dvoje nešto kiksati....Zar stvarno toliko forsiram vezu.....il me strah da ne ostanem sama....imam filing da toliko očajnički želim vezu da možda sama sve i uprskam....Nadam se da ovu neću.....možda je to onaj pravi kojeg sam čekala od djetinjstva kad sam zamišljala princa na bijelom konju.....a ako ja nisam ona prava za njega....e onda se više ne isplati,nemam živaca ....odoh u časne...................

Pitam se zašto svi mi,ili barem velika većina,cijeli život tražimo,ili se barem nadamo da ćemo pronaći srodnu dušu???'Dali to uopće postoji?Ili se,kada napokon pronađemo neko žrtveno janje,pretvaramo da je to ono što se u našim glavama zove srodna duša????Gdje one žive,da i ja ugrabim jednu......jer po svemu sudeći,do nekakvog ideala teško dolazim....a tko zna,možda sam je i našla.....il samo čuči u mojoj glavi.....ako je probudim,strah me da ne nestane...jer sam do nje teško došla.....al bojim se da nije stvarna.....Ta nestvarna je bila prisutna u mom životu godinu dana,i nestala malo burnije nego što je došla.....sad je došla druga....al me strah da i ona ne nestane,jer toliko srodnih duša ovaj jedan kratki život nebi podnio.....ako i dođe jednom,nadam se da ću je znati prepoznati......il je još otkrivam i upravo je prepoznajem.....